Ono sto je 2012. zapocela, 2013. je dovrsila.
Vreme je da se nakratko osvrnemo na dogadjanja koja su obelezila ovu godinu. Za razliku od prethodne pocela je tiho, a kraj jos uvek ne znam, mada brojimo sitno do velikog finala. Ono sto se cele godine provlacilo kao lajt motiv je svakako kasnjenje. Pa shodno tome sve nade ulazem u onaj drugi docek. Sve sto sam planirala da se dogodi u odredjenom momentu, desavalo se sa zakasnjenjem. Dobro je sto se ipak desavalo, slozicete se, pa makar i nesto kasnije. Tim nepisanim pravilom, kitila sam jelku tek za Bozic, a letovala u oktobru. Mada bolje to nego da kasni plata ili nesto drugo. Ja kao neradnik mogu potpuno da se slozim sa ovim drugim i da pokusam da razumem ovo prvo, u nadi da ce mi se to u buducnosti sto manje desavati, jer u ovoj drzavi tesko da se to u potpunosti moze izbeci. I da ovaj tekst ne bi otisao u pogresnom smeru, u narednim redovima priseticu se zajedno sa vama bitnih skorih momenata.
Mojblog
Nesto sto nam je svima zajednicko je zavrsetak jedne blog ere, koja se desila u prvom delu godine. Kako nama, starim mojblogerima, tako i svima vama koji ste nas ovde lepo docekali i prihvatili. Drago mi je sto smo se nastanili bas na ovom mestu. Ne mogu da kazem da mi ne fale stari dani, ali smatram da nam je promena svima bila neophodna. Sada, par meseci kasnije, uzivam u pricama ljudi koje poznajem godinama, ali su novi blog prijatelji jedno veliko osvezenje. Srecna sam kada sa vama podelim ono sto sam napisala. Isto tako sa uzivanjem pratim vase redove, mada cesto ne komentarisem, sto ne znaci da nisam prisutna. Cinite me srecnom i hvala vam na tome.
Bejbe
S pocetkom leta uletela sam u omanju zivotnu dramu. Svi vi koji ste me pratili u proteklim mesecima, upoznati ste sa situacijom u kojoj sam se nasla. Necijom nepaznjom zivot mi se pretvorio u pakao. Zdravim razumom, vedrim duhom i vecitim osmehom uspela sam da se iscupam iz depresivnog raspolozenja koje je nastalo kao posledica. Mnogo neprospavanih noci, mnogo sati razmisljanja i mnogo napisanih redova o tome. Odlican test za mnoga prijateljstva i veliki znak pitanja o mojoj zaljubljenosti. I uvek prisutna blog terapija kao ventil.
Izdvojila bih tekst “Bejbe”. Mislim da sam tu dosta rekla o sebi.
Nekome prsten, a nekome cast.
Kada sam prvi put pisala “Crnu lastu” kao da sam predvidela da ce do ovoga doci. Tu se opet javila ona moja osobina da unapred isplacem tuge koje ce me zadesiti. Tako da ne mogu da kazem da mi je to obelezilo zavrsnicu ove jeseni, ali je moj nekadasnji strah konacno postao stvarnost. It’s official, bejbe.
***
Neko mi je rekao da postoji mesto gde je sve lepo. Gde se ljudi samo vole. Gde vlada mir i duse sve su gole.
Gde zlobe, zavisti i oholosti ne postoje.
Gde razumevanje vlada i srce ne boluje.
Kada ponovo budem pronasla tog koji mi je ovo rekao, necu se uplasiti da priznam da u to verujem. Plakacu na glas i smejacu se dok me stomak ne zaboli. Dusa mi vise nece kriti nista.
Zelim vam svima da pronadjete taj svet.
Srecna Nova godina.
P.S. Ovo sam napisala pre jedno mesec dana. Nakon toga sam naprasno odlucila da se povucem u rodni kraj, posto me je poterao neki maler. Shvatila sam da je to znak da treba da nestanem na neko vreme. To je razlog zasto me nema i zasto sa zakasnjenjem kacim ovaj post. Jelku sam okitila na vreme, a docek i nije prosao tako lose. Nasmejana sam, neka problemi ostanu u prosloj godini. Idemo dalje.
Ima mnogo minijatura ovde koje bih posebno ,,lajkovao“. Trešnjice, ja računam, ako iko od nas blogera, tviteraša i ostalih, nađe to mesto… Biće to baš nešto…
Sjajan post, vrtim se oko tih tvojih reči već dosta vremena, i tražim prave reči da ih poređam u komentar, a da budu dostojne posta… I ne umem…
Svaki tvoj komentar je apsolutno dostojan mog bloga i svakako dragocen 🙂
Nek ti je, najpre, srećna Nova godina. Sve želje koje uz to idu, smatraj da sam ti poželeo.
Što više vreme prolazi sve me više mrzi da poskidam i komentare sa starog bloga. Mrzi me zato što su neki zauvek potonuli u web ponor, ali mi je drago da sam tekstove sačuvao i što softver WP-a dozvoljava da ih vratim pod datumima pod kojim su tamo objavljivani. Sad su svi na Guglovom disku. Odatle, valjda, neće nikud. Jer, da još jednom napišem svoju omiljenu rečenicu: kad padne Guglo, pašće nam i nebo na glavu.
Slažem se sa tobom da smo lepo primljeni ovde na WP, mnogo ljudi sam kroz reči upoznao, tako da mi je drago što je blog-život krenuo dalje na ovakav način.
Ajmo dalje! 🙂
Srecno ti bilo 🙂 Tu smo i nastavljamo dalje 🙂 I cuvaj glavu 😉
Dok je osmeha u nama…..biće i svetlijih budućnosti 🙂
Sve najbolje u Novoj 🙂
Takodje 🙂
Neka ti ostane taj osmeh na usnama- idemo dalje.
Srećna ti, najsrećnija ova godina bila.
Hvalaaa 🙂
Srećna!!!
:*
tu smo, opet mi, oni i ovi i da nam bude bolje, bas kako kazes, osmeh na lice pa dalje. Sve najbolje , a u nekom mom postu sam rekla, ode ona krezava godina, daleko joj lepa kuca pa da uzivas u novoj. Sve naj na dobro.
Hvala, robinka 🙂
Sretno u novoj.
Hvala, takodje.
Sve što je bilo loše ostavljamo u staroj, srećna ti Nova 🙂
Hvala, takodje 🙂
znas sta ti zelim pa da se ne ponavljam, sad kad si i pisanjem prisutna samo da se osvrnem na onu tvoju „talk to the hand“ plavojku sa mojblog-a… uvek nasmejana 😀 sto bi ti rekla ljubac :*
da znas da si me sad nasmejao 😀